BIOGRAFIJA

kajtazi-veljko_1

Veljko Kajtazi je po stranačkoj pripadnosti nezavisni zastupnik.

Član je kluba zastupnika:

  • Klub zastupnika Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata;
  • Klub zastupnika nacionalnih manjina;

Dužnosti u Saboru:

Zastupa manjinu:

  • austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, ukrajinsku, tursku, vlašku i židovsku

Međuparlamentarne skupine prijateljstva Hrvatskog sabora:

  • Hrvatsko-indijska međuparlamentarna skupina prijateljstva – voditelj
  • Hrvatsko-ruska međuparlamentarna skupina prijateljstva – član
  • Hrvatsko-japanska međuparlamentarna skupina prijateljstva – član

Izborna jedinica: XII. izborna jedinica

Prethodni mandat: 7. saziv

Veljko Kajtazi rođen je 14. veljače 1960. godine u Kosovskoj Mitrovici (Kosovo). Nakon završene Vojne škole u Sarajevu (BiH) 1978. godine, 1985. godine završava elektro-tehničku školu u Prištini, smjer energetika te dobiva zvanje inženjer elektrotehnike.

Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 2005. godine polaže psihološko-pedagoške predmete čime stječe znanja pedagoga i psihologa.

Na Županijskom sudu u Zagrebu je položio ispit za stalnog sudskog tumača romskog jezika (romani chib).

Do 1991. godine radi je u zračnoj luci Pleso – Velika Gorica kao oficir za obradu podataka, a nakon toga, od 1992. godine, kao profesor elektrotehnike u srednjoj školi u Virovitici.

Kao stručni suradnik UNHCR-a i Pučkog pravobranitelja, 2010. i 2011. godine radi na projektu “Socijalna uključenost i potpora marginaliziranim zajednicama”.

Od 22. prosinca 2011. do danas obnaša dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru kao predstavnik dvanaest nacionalnih manjina. Trenutno obnaša drugi uzastopni mandat.

Od 1972. godine aktivno i profesionalno se bavio karateom s kojim se upoznao u rodnom gradu, a nastavio je trenirati tijekom školovanja u Sarajevu i Zagrebu gdje je doživio najsjajnije trenutke svoje natjecateljske karijere.

Zagrebački karate klubovi „Vrapče“, „Hidroelektra“, „Dinamo“ i velikogorički „Radnik“ svoje najveće uspjehe osamdesetih godina zahvaljuju upravo Kajtaziju, koji je nekoliko godina zaredom osvajao naslov prvaka Hrvatske (1980., 1981. i 1982. godine) u poluteškoj kategoriji, a 1981. i u apsolutnoj kategoriji.

Uspjesi u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji rezultirali su i priznanjem Karate saveza Hrvatske. Naime, 1981. godine Kajtazi je proglašen najboljim sportašem Hrvatske. Osim odličja na prvenstvima Hrvatske, osamdesetih je godina osvajao brojne turnire, a uspješno je sudjelovao na europskim i svjetskim prvenstvima. Kao natjecatelj okušao se i u Sloveniji, u klubovima „Boris Kidrič“ Maribor i „Ruše“, te je godine 1990. i 1991., pri kraju svoje natjecateljske karijere, osvojio titulu prvaka Slovenije.

Od 1985. do 1987. godine završava Višu trenersku školu u Splitu te postaje trener karatea.

U klubovima „Dinamo“, „Hidroelektra“ i „Ruše” imao je dvojaku ulogu trenera i natjecatelja. Početkom devedesetih godina posvetio se isključivo trenerskom radu i preuzeo stručno vođenje klubova u Virovitici, Pitomači i Đurđevcu.

Pored toga u Republici Hrvatskoj je vodio karate klubove „Grubišno Polje 91“, „Garešnica“ i „Shotokan“ Virovitica, ali i u Mađarskoj („Barcs“, „Felsonszentmarton“, „Selly“). Bio je posebno aktivan u promicanju tradicionalnih karate stilova.

Kod Seseia Nishiyame 1995. godine je položio majstorski ispit za 4. dan, te je kao prvi hrvatski majstor registriran u Međunarodnoj tradicionalnoj karate federaciji (ITKF-u).

Od 2000. godine nositelj je crnog pojasa 5. dan i titule sensei.

Romskom problematikom se aktivno bavi od 1998. godine., a bio je utemeljitelj i dugogodišnji predsjednik Udruge za promicanje obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj „Kali Sara“ na čijoj tradiciji je kasnije formiran Savez Roma u RH „KALI SARA“ kao krovna organizacija Roma u Republici Hrvatskoj.

Od 2003. do 2007. godine je bio član Predsjedništva Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba.

Organizator je niza Ljetnih škola za romsku djecu na temu „Uporaba i poznavanje romskog jezika“ i sličnih radionica na istu temu.

Inicijator je obilježavanja Svjetskog dana romskog jezika – 5. studenog te od 2009. godine organizirator međunarodnog Simpozija „Svjetski dan romskog jezika“. Simpozij se održava svake godine od 3. do 5. studenog u Zagrebu, a na njemu sudjeluje velik broj lingvista, književnika i romologa iz akademskog svijeta. Na prvom Simpoziju 2009. godine donesena je Deklaracija povodom Svjetskog dana romskog jezika na temelju koje je donesena i Povelja o proglašenju 5. studenog kao Svjetskog dana romskog jezika, koju je 5. studenog 2008. godine potpisalo dvjestotinjak uglednika, doktora znanosti, hrvatskih političara, romskih lidera i predstavnika iz Europe. Obilježavanje tog dana priznala je i Međunarodna romska unija (IRU).

U Hrvatskom saboru je na prijedlog Veljka Kajtazija, dana 25. svibnja 2012. godine, jednoglasno usvojen zaključak o priznavanju 5. studenog kao Svjetskog dana romskog jezika, a krajem 2015. godine je i UNESCO isti dan proglasio Svjetskim danom romskog jezika.

Autor je prvog Hrvatsko-romskog i romsko-hrvatskog rječnika (2008.), „Povijesti romske književnosti“ (2011.), serijala od osam slikovnica „Sara“ te „Zbornika – Svjetski dan romskog jezika“ te niza drugih izdanja.

Dobitnik je mnogih priznanja i nagrada, među kojima: nagrada iz 2011. godine „Kasum Cana 2011“ dodijeljena u Lancianu u Italiji na natjecanju „Gypsy friend“ za njegov značajan doprinos očuvanju romske kulture i tradicije u međunarodnim okvirima. Sljedeće godine je dobio priznanje Grada Zagreba za izuzetan doprinos u razvoju romske nacionale manjine na području Grada Zagreba. Posljednju sličnu nagradu je dobio u obliku Zahvalnice Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu za razvoj društvene odgovornosti studenata i drugih članova akademske zajednice Zdravstvenog velučilišta kroz doprinos ostvarivanju Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine.

Član je stručne regionalne grupe, tzv. “Sarajevske grupe” koja radi na standardizaciji romskoga jezika u zemljama regije. Također je član Međunarodne romske unije (IRU) i Romske interparlamentarne organizacije (RIPO).

S dekanom Filozofskog fakulteta Damirom Borasom u veljači 2012. godine potpisao je Pismo namjere u kojem je dogovoreno osnivanje kolegija o romskome jeziku, kulturi i književnosti, a na toj osnovi se od akademske 2016. / 2017. godine se kreće s punom provedbom magistarskog studija Romistike pri istom fakultetu.

Do današnjeg dana, pored dužnosti u Hrvatskom saboru, posebnu pažnju pridaje centralnim obilježavanjima tri službena romska praznika (Svjetskom danu Roma, Svjetskom danu romskog jezika, Međunarodnom danu sjećanja na romske žrtve Holokausta) te aktivno sudjeluje u organizaciji istih s ciljem podizanja nacionalne svijesti Roma, kao i svijesti svih ostalih građana o romskoj povijesti, tradiciji, kulturi i jeziku.